Podčetrtek, gradić u istočnoj Sloveniji, čuven po svojim ljekovitim termalnim vodama, noću nudi neobičnu dobrodošlicu. Umornog gosta pozdravljaju dva užarena, neodre|ena (arhitektonska) objekta. Prvi, uz cestu, izgleda kao neka vrsta okvira za živu šarenu svjetlosnu igru, drugi, smješten poviše, ispod brda, osvijetljen je mirnijim tonovima. Topla žuta svjetlost poziva u putenu atmosferu, koja po ulasku dobiva obris hotelskog lobija. U objektu, koji gost još uvijek ne prepoznaje u njegovoj cjelovitosti, je svijet sužen na blistavi ulaz, lobi koji djeluje ugodno i opušteno, na diskretno osvijetljene hodnike te konačno – na tišinu sobe. Gost, posve isključen iz vanjskog lika hotela, izložen je samo osvijetljenom snovitom krajoliku njegovih interijera. Ali danju je percepcija hotela “Sotelia” posve drugačija.